• Lamija Salkić (fotografija grafita „Do zadnjeg dana života mog…“): Grafiti, sjajan način za izražavanje ljubavi prema svome fudbalskom klubu. Naravno, treba ih podržavati sve dok ne prelaze u govor mržnje ili pozivaju na nasilje, te ukoliko ne uništavaju prostor na kome su “ispisani”. Pod uništavanjem se smatra da su nastali bez dozvole, jer tada prelaze u vandalizam. Svakako, grafiti su jedan vid umjetnosti i fantastičan način za poslati mnoge, čak veoma snažne poruke svijetu.
• Anel Suljagić (fotografija grafita dvorca/zamka) : Lijep način umjetničkog izražavanja s jedne strane, s druge strane lijep način za uljepšavanje praznog prostora, pogotovo na ovako poseban način, ,u vidu bazilike i rudnika koji su glavna obilježja našeg grada.Definitivno bi trebali imati više ovakvih po našem gradu, a manje koji su tu bez poruke i predstavljaju ruglo.
• Nur-Esma Gazdić (fotografija grafita „Mir“) : Odabrala sam ovaj grafit da vam pošaljem, on se nalazi u ulici Ferhadija, u Sarajevu. Zašto baš on? Upravo jer nosi veoma snažnu poruku, riječ “MIR” je ispisana na tri jezika koji predstavljaju tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Još od 1992 godine, suočeni su bili bliski ljudi nama i mi sami sa raznim situacijama, koje unose nemir u nas. S obzirom da nerijetko vidimo razne političke prepirke između političara koji predstavljaju sva tri konstitutivna naroda, dovodimo u pitanje sigurnost života u Bosni i Hercegovini. U ulici Ferhadija, imamo ovakve razne natpise, koji žele da podstaknu građane Bosne i Hercegovine na MIR, prijateljstvo i razumijevanje jedni prema drugima. Sve je to nužno za miran, siguran, i prosperitetan život u našoj domovini. Ovakvi grafiti mogu imati itekakav uticaj, pogotovo ako ih viđamo često. Ovaj grafit nosi veliku, snažnu i dugotrajnu poruku koja se može odnositi na bilo šta, iako građani Bosne i Hercegovine znaju na šta se odnosi. Bilo kakvi grafiti koji su edukativni, motivirajući i inspirirajući za građane itekako imaju dobru svrhu i mogu postići možda male ali vidljive rezultate.
• Alma Buljetović (fotografija grafita “Manijaci“) : U prilogu se nalaze grafiti u našoj okolini. Ispisani su na srednjoj školi u Brezi. Vidimo kako u ovom primjeru grafiti vidno uništavaju javno dobro te su prešli u vandalizam.
• Lejla Bašić ( fotografija grafita na kojem se ne vidi jasno šta predstavlja, neki čovjek, slovo Z…su vidljivi): Grafiti koji se nalaze na ovoj fotografiji nemaju nikakvu umjetničku vrijednost. Rezultat su huliganskog ponašanja i uništavanja sredine. Isti nemaju nikakav značaj niti šalju korisnu poruku. Tako da kao takvi bi trebali biti otkljonjeni.
• Amela Nefić (fotografija grafita „Don’t forget Srebrenica“) : Grafiti predstavljaju izraz slobode, (ne)zadovoljstva i uzbuđenja, iznošenje svog stava i kreacije na neočekivanim mjestima i po mom mišljenju najvažnije- odupiranje sistemu. Iz primjera kojeg sam odabrala, grafiti nosi ogromnu težinu perioda u “ljudskoj” historiji, iako je ono što se dogodilo u Srebrenici daleko od bilo kojeg vida humanosti. Njegova uloga je da konstantno podsjeća na okrutnost i teror počinjen nedužnim ljudima, kako bismo shvatili da se to nikada ne smije ponoviti. Zbog toga je on od velikog značaja, kako za građane Bosne i Hercegovine, tako i za cijeli svijet.
• Muhamed Telalović (fotografija grafita „Youth energy“): Ovaj grafit se nalazi kod autobuske stanice u Brezi.Sto se tice grafita on nema neku pouku,ali izgleda lijepo. Bas zbog ovakvih grafita bi napravio mjesto gdje se ljudi koji crtaju grafite mogu najbolje izraziti.
• Fadil Dinarević ( fotografija grafita sa žuto – plavim slovima): Grafiti pretstavljaju način izražavanja umjetnosti i mašte. Ponekad se grafiti priznaju kao umjetnički oblik savremene urbane umjetnosti a ponekad grafiti se javnoj percepciji općenito smatraju vandalizmom.
• Emina Ahmedović (fotografija grafita škole u Varešu, džamije, crkve, sinagoge, Mali Princ): Često se postavlja pitanje: “Da li su grafiti umjetnost ili vandalizam?” Na to pitanje je skoro nemoguće odgovoriti obzirom da je, kada su grafiti u pitanju, tanka linija između umjetnosti i vandalizma. Tu, naravno, dolazi i do nijansiranja. Grafiti mogu biti različiti, od poučnih, motivirajućih citata, uvredljivih riječi, potpisa, besmislenih riječi, pa sve do slika i crteža koji se svakako mogu nazivati umjetnošću. Grafiti koje sam izabrala kao primjere predstavljaju umjetnost, obzirom da ne narušavaju nikakav oblik pravila protiv istih. Prvi se nalazi pored dječjeg igrališta u Varešu. Na zidu su naslikane džamija, pravoslavna i katolička crkva, što ukazuje na koegzistenciju i slaganje građana Vareša koji su pripadnici različitih religija. Sljedeći je citat iz romana “Mali princ”, koji itekako dobro poruku nosi sa sobom. U pitanju je citat “Čovjek samo srcem dobro vidi.” Grafiti koji nose lijepe poruke sa sobom, te su na mjestima poput ruševina, sa ciljem da ukrase taj prostor- treba smatrati umjetnošću. Suprotno od toga, uvrede, neprimjeren sadržaj i neprimjereno mjesto grafita (poput javnih ustanova, spomenika itd.), treba smatrati vandalizmom.