Piše: Aida Uzunović

Učenici Gimnazije „Muhsin Rizvić“ su u petak 02.10.2015.godine, posjetili Zemaljski muzej u Sarajevu. Pratnja učenicima su bili profesori: Mirza Herco, Ehlimana Lukačević-Grbo, Ermin Ferhatović, Ćamil Buljetović i direktorica Škole Majida Memišević. Učenici su pošli u 12:30 sati prema Sarajevu. Nekima je ovo bio prvi put da posjete Muzej što je dokaz bio ta njihova uzbuđenost. Pitala sam par učenika kako im je bilo i šta su u tom trenutku osjećali, ali odgovori su bili veoma slični. Učenica Gimnazije kaže sljedeće: “Dok smo putovali prema Sarajevu osjećala sam uzbuđenost. Ovo mi je bio prvi put da idem u posjetu Zemaljskom muzeju u Sarajevu, što je budilo u meni i neku dozu radoznalosti.”

Divno je stajati ispred nečega što je tvoje i čime se ponosiš. Dok smo stajali tako čekajući da nas razdvoje u grupe sa još većim nestrpljenjem sam očekivala to putovanje kroz prošlost. Ušli smo u Odjel za arheologiju gdje je nam je prčao i objašnjavao sve pojedinačno. Poslije smo posjetili Prirodni odjel što je učenike posebno obradovalo i, naravno, neću zaboraviti komentar moje drugarice: “Osjećam se kao da sam kući.“

Imamo ogromno bogatstvo kojeg nismo ni svjesni. Zatim smo posjetili stećke i neke smo pokušali čak i dešifrovati  – divan je osjećaj kada pokušavaš saznati način života, pisanja i općenito gledanja na život od svojih predaka. Bosanska kultura je veoma raznolika i predivna. Ušli smo u Odjel za etnologiju gdje smo mogli vidjeti život iz osmanskog vremena  u Bosni i Hercegovini što mi se posebno dopalo. Posebno mi se sviđa taj njihov patrijarhalni način zivota i, naravno, ljepota nakita i slično.

Završilo je to putovanje kroz prošlost i našli smo se ispred Muzeja. Poslije smo imali vremena da slobodno provedemo.

Mnogo se zahvlajujem nasim profesorima jer bez njih ovo ne bi bilo realizovano. Nakon slobodnih aktvnosti krenuli smo ka Brezi a polazak iz Sarajeva bio je oko 17:00 sati. Zavrsetak ove priče ću dopuniti citatom, svima poznatog književnika, Meše Selimovića: “Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti , ni izgubiti, niti mi ih neko može ukrasti.” (Fotografije naše posjete Zemaljskom muzeju možete pogledati na facebook stranici Gimnazije “Muhsin Rizvic“)