Piše: Elma Opačin

“Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda pretvore u pripovjedača.”, rekao je Arap Ibn Battuta, a tako se upravo i dogodilo. Naše sedmodnevno maturalno putovanje ostavilo me je bez riječi, a zatim navelo da o tome i govorim, mada je neuporedivo s osjećajima koji smo doživjeli šetajući ulicama Turske, uživajući u svim ljepotama tih država, pamteći svaku sitnicu koja će ostati urezana u našim sjećanjima do kraja života, vrijedi to i zabilježiti.
Ove godine ekskurziju neće pamtiti samo učenici završnih razreda, nego će tu uspomenu nositi i 16 učenika trećeg razreda koji su odlučili uživati jednu godinu ranije. Ta odluka stvorila je mnoga nova prijateljstva. Više nisu postojale dvije porodice, počela je da postoji jedna –  velika porodica sa zajedničkim uspomenama…
Euforični učenici su svoje putovanje započeli u jutarnjim satima. Prostor oko Gimnazije bio je popunjen brižnim roditeljima i uzbuđenim učenicima. Pokoja suza radosnica i strog savjet roditelja ispratilo je, ove već odrasle osobe, na putovanje za pamćenje. Uz pjesmu, smijeh, i stalno traženje pauza protekla je vožnja kroz Srbiju, a zatim smo ušli u Bugarsku. U Srbiji ćemo najviše pamtiti prelijepi pogled koji nas je okruživao. Pogodite šta nas je očaralo? Polja i polja kukuruza, ništa više, samo polja i polja kukuruza. Ne mogu da ne spomenem nešto što se dešavalo na skoro svakom graničnom prelazu, tokom provjere dokumenata. S obzirom da je jedan učenik prije 4 godine imao dugu kosu (do ramena), te da njegov pasoš još uvijek vrijedio narednih godinu dana on se zaputio s njim na ovaj dalek put, tako da su reakcije carinika na njegovu preobrazbu bile nešto što će svi pamtiti. Poslije tog saznanja predavao je svoje dokumente prvi, da bi ostatak vremena carinik imao dobro raspoloženje. To nam je i uspjelo.
U Bugarskoj smo posjetili Sofiju koja se nalazi u podnožju planine Vitoše. Sofija je drugi najstariji grad u Evropi. Sa kojom zabilježenom fotografijom ispred najpoznatijih građevina Bugarske nastavili smo svoje putovanje prema glavnom odredištu naše ekskurzije.
U Istanbul smo stigli u ranim jutarnjim satima. Carigrad je smješten na Bosforskom tjenašcu i nekadašnja je prijestolnica triju velikih carstava: Rimskog, Bizantskog i Otomanskog. Nakon osnivanja moderne Republike Turske, Ankara je proglašena glavnim gradom, ali je uz svoju historijsku prošlost Istanbul ostao glavna turistička destinacija. Ovo je najveći grad u Turskoj i ujedno i njeno kulturno i gospodarsko središte. Uz obilazak Sultan Ahmedove džamije učenici su mogli vidjeti najpoznatiju građevinu Istanbula. Ahmedija se još naziva i Plava džamija i taj je naziv dobila zbog 20 000 plavih pločica koje prekrivaju unutrašnjost kupole. Ona je jedina, od preko 500 istanbulskih džamija, koja ima šest minareta. Zatim smo obišli Aya Sofiju i Hipodrom uz historijski čas od strane naših dragih vodića Afana i Kabira. Poslije večernje šetnje i šopinga smjesitili smo se u hotel i uz uzbuđenje dočekali naš drugi dan u Turskoj.
Rano ujutro nastavili smo naše putovanje ka Bursi. Taj put je obilježio prelazak preko poznatog Bosforskog mosta, što nas je sve ostavilo u oduševljenju. Više nismo bili u Evropi, sada smo prešli na Azijski kontinent, što je izazvalo mnoge, nama poznate, reakcije. Bursa je grad u sjeverozapadnoj Turskoj. Uz topao i sunčan dan obišli smo turbeta osnivača Osmanskog carstva – Osmana i Orhana Gazi, Ulu džamiju i pogledali panoramu tog velikog industrijskog grada. Naše putovanje smo nastavili u poslijepodnevnim satima prema Ayvaliku, našem četverodnevnom boravištu.
Nakon posjete gradovima Turske, sljedeći dan, na vrijeme je došao vrhunac dešavanja: cjelodnevno krstarenje Egejskim morem. Uz turske i balkanske pjesme amosfera je bila i više nego odlična. Mnoge animacije i iznenađenja su obilježile taj dan, od plesa do igre smijeh je bio glavna karakteristika. Posebno su nas iznenadili himnom naše domovine koja se mogla čuti na obalama Ayvalika, time su nam pokazali svoje poštovanje prema nama i uvjerili nas u svoje već pokazano gostoprimstvo. Ovaj dan je zasigurno obilježio naše putovanje i to je ono čega se prvo sjetimo.
Nakon krstarenja i obilaska Ayvalika naš sljedeći dan smo putovali za Izmir – “Biser egejskog mora”, treći grad u Turskoj po broju stanovnika. Poslije historijskog časa i slobodnog vremena za šoping naše predvečernje sate proveli smo na “Šejtan sofri”, koja se nalazi između Ayvalika i Sarimsaklia. To je mjesto gdje smo mogli vidjeti najljepši zalazak sunca u Turskoj. Naravno da sve nije moglo biti perfektno tokom našeg sedmodnevnog putovanja, tako da nismo bili u mogućnosti vidjeti taj zalazak sunca. Na našu žalost, bilo je oblačno. Naše iskustvo popunila je tetka Lejla koja pored restorana na Šejtan sofri pravi najbolju pitu. Njen otac se još prije 100 godina doselio u Tursku i tu ostao osnivajući svoju porodicu. Ono što je zanimljivo jeste da njihova porodica još uvijek priča tečni arhaični bosanski jezik bez obzira da li su ikada bili u Bosni ili ne. Trude se očuvati svoju tradiciju i u tome i uspijevaju. Spomenula je da najviše voli jesti Carsku pitu (burek).
Nakon uzbudljivog dana, poslije zalaska sunca, nad oblačnom Šejtan sofrom, zaputili smo se u hotel i brzo spremili za našu novu avanturu. Noćne sate smo proveli u clubu “Tropicana” gdje smo uz DJa, bosanskog porijekla, plesali uz zanimljivu tursku i našu jako poznatu balkansku muziku.
Bitno je spomenuti korektno ponašanje učenika i profesora, samim tim je ova ekskurzija ostala u lijepom sjećanju za sve njene putnike. Pored umornih dana i nenaspavanih lica skupili su snage za zabavu i nastavak putovanja ka našoj dragoj domovini, Bosni i Hercegovini. Kao “šlag na tortu”, obišli smo Edirne gdje nas je zadivilo najvažnije djelo najvećeg osmanskog arhitekta i graditelja Sinana – Selimija džamija. Ova džamija je podignuta za Sulejmanovog sina Selima II i ona je je 2011. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao “najskaldniji izraz osmanske arhitekture gdje građevine oko džamije djeluju kao jedinstvena institucija”.
Uz mnoga nova iskustva, lijepa sjećanja, smiješne anegdote i osmijeh na licu, naši Gimnazijalci, moja velika porodica, su se uz suze radosnice, sretni ali i pomalo tužni što se završava njihovo putovanje iz snova, vratili u svoj rodni kraj.
Svoje pripovijedanje ću završiti s citatom, nama svima poznatog književnika, Meše Selimovića: “Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti , ni izgubiti, niti mi ih neko može ukrasti.”
Nama će ovo putovanje zauvijek ostati jedna velika uspomena.

(Fotografije s ekskurzije možete pogledati na facebook stranici Gimnazije “Muhsin Rizvić”)